Nazvana
po indijskom gradu u kom se još uvek mogu naći crni leopardi, ili panteri (nekadašnji Bombai danas Mumbai), bombaj mačka je produkt nastojanja američke uzgajivačice Nicki Horner
koja je 1950ih željela "stvoriti" „minijaturnu crnu panteru“.
Do šezdesetih, gospođa Horner uspijeva dobiti prve od tih sjajnih, mišićavih mačaka crne dlake sa zaobljenim
glavama i blistavim očima boje bakra. Iako su bombaj mačke slične burmanskim,
to nisu tek crne burmanske mačke: bombaj mačke nastale su križanjem crne
američke kratkodlake mačke i burmanske mačke boje sobolova krzna (smeđa).
Tako dobiveni mačići bili su
crni jer su imali samo jedan burmanski gen (cb), ali su imali svilenkastu,
kratku dlaku te vrste. Budući da je gen za sepija oznake burmanske mačke recesivan,
smeđi mačići sa sepija oznakama još uvek se katkad pojavljuju u leglu bombaj
mačke, a svi bombaj mačići imaju prugaste oznake kad se okote!
Izgled
Snažna i mišićava mačka, srednje je veličine i elegantnih pokreta kao panter. Glava joj je okrugla sa širokim licem čije su središte okrugle oči boje zlata. Uši su srednje veličine, zaobljene na vrhu. Dužina nogu je proporcionalna tijelu, rep je ravan i srednje dužine. Bombaj mačka se ističe mekom ali gustom kratkom dlakom neopisive crne boje.
Snažna i mišićava mačka, srednje je veličine i elegantnih pokreta kao panter. Glava joj je okrugla sa širokim licem čije su središte okrugle oči boje zlata. Uši su srednje veličine, zaobljene na vrhu. Dužina nogu je proporcionalna tijelu, rep je ravan i srednje dužine. Bombaj mačka se ističe mekom ali gustom kratkom dlakom neopisive crne boje.
Inače, može potrajati i dvije godine dok
se u potpunosti ne razvije puna raskošna dubina i boja dlake bombaj mačke.
Trebalo je mnogo vremena da se bombaj mačka prizna kao vrsta, ali joj je 1976. CFA priznala status šampiona, a od
tada je bombaj mačka projmenila svoj izgled tako da više ne
podsjeća na svoje burmanske pretke.
Ostavština burmanskih mačaka
značila je da su neke linije bombaj mačaka patile od urođenih deformacija
lobanje, a uzgoj s ciljem izbjegavanja problema doveo je do toga da glava
bombaj mačke danas više nalikuje glavi američke kratkodlake mačke. Lice je umjereno klinastog
oblika, a koža na nosu, jastučićima na šapama i rubu oko očiju potpuno je crna
(ili izrazito tamnosmeđa).
Poveće uši imaju zaobljene
vrhove i neznatno su zakrivljene prema naprijed, stvarajući utisak da bombaj
mačka uvijek napeto sluša sve što vi govorite!
Dugačak rep drži ponosno, leđa su ravna, a tijelo mišićavo - i iznenađujuće čvrsto.
Bombaj mačke imaju prilično
veliki tek i iako mogu postati prilično krupne odrasle mačke, nikad ne gube
svoju prirodnu gracioznost.
Bombaj mačka je veoma odana, pa ju je, kao i burmansku, najbolje
opisati kao mačku „koja traži toplinu“ - obožava toplinu i zato će satima
zadovoljno sjediti (ili danima, ako joj se pruži prigoda) u nečijem krilu,
uživajući u milovanju krzna kojim se održava njegov sjaj i tekstura.
Vrsta je tek 1976. bila priznata, prvo kod CFA (Cat Fanciers Association)USA.
Osobnost
Mačka je vrlo društvena i ne voli biti sama. Traži društvo prateći čovjeka u stopu, ako treba. Obožava se igrati, bez obzira na šta naleti - sve joj odgovara. Podnosi se dobro i sa ostalim mačkama, ali kad se radi o jelu, onda svi moraju čekati da se ona najede. Ona jednostavno mora imati pravo prvenstva - prije svih.
Mačka je vrlo društvena i ne voli biti sama. Traži društvo prateći čovjeka u stopu, ako treba. Obožava se igrati, bez obzira na šta naleti - sve joj odgovara. Podnosi se dobro i sa ostalim mačkama, ali kad se radi o jelu, onda svi moraju čekati da se ona najede. Ona jednostavno mora imati pravo prvenstva - prije svih.
Budućnost…………?
Bombay vrsta je nastala
ciljanim križanjem American Shorthair i Burmanske mačke smeđe boje.
Kako je crna boja genetski dominantna nad
smeđom, rezultat je bio mačka crne boje. Križanje u ovoj kombinaciji ne daje
čistu Bombay mačku. Ozbiljna vrsta se tako zove tek kada je osnovana očita stabilna populacija sa određenim karakteristikama, tj. potencijal s kojim se može raditi.
Bombay mačaka ima strašno malo, potencijal je mali i prijeti opasnost potrebe
incestoidnog sparivanja, tako da se kod TICA [The International Cat Association]
razmatra mogućnost sparivanja s American Shorthair, a to je praktično korak unazad.
Križanje sa Burmankom, radi kvalitete dlake
je povremeno bilo potrebno, pa tako i dozvoljeno. Sparivanjem dvije
čistokrvne Bombay mačke ipak se mogu dobiti mačići smeđe boje,
za što je odgovoran recesivni gen smeđe boje bez obzira koliko generacija
unatrag on leži. Naravno, ovaj gen nose sve Bombay mačke, jer sve potiču od Burmanke.
U Americi se samo nekoliko odgajivača bavi uzgajanjem Bombay mačaka, tako da je vrsta u opasnosti da nestane. Dobiti jednu Bombay mačku sa kvalitetima za izlozbu ili uzgajanje je iluzija. Imati jednu Bombay mačku je privilegija.
Nema komentara:
Objavi komentar