MAINE COON

Maine Coon svoje povijesno podrijetlo vuče iz Europe i vjerojatno su preci britanske mačke koje su došle u Maine s ranim doseljenicima, te dugodlake ruske ili skandinavske mačke. Poznata je po svojoj inteligenciji i nježnoj naravi te se često može čuti i naziv ‘nježni div’. Najstarija je mačka Sjeverne Amerike.

Tjelesna obilježja pasmine:

Glava: izduženija s četvrtastom njuškom
Oči: velike i okrugle, lagano ukošene

Uši: velike i uspravne, postavljene visoko na glavi
Tijelo: srednje do veliko, snažno i s čvrstim mišićima
Dlaka: dugačka i sjajna, boje krzna su razne i u raznim kombinacijama
Rep: dugačak, s krznom koje vijori.

Prosječna tjelesna težina Maine Coona je četiri do deset kilograma s tim da postoje i primjerci 

koji su težili i više od 10 kilograma.

Dužina tijela je do metra, a najveće izmjerena mačka bila je dugačka je 123 cm. Ženke su nešto sitnije građe što je uobičajeno za sve pasmine.

Odlikuju se inteligencijom i razigranošću, vole društvo ljudi i drugih mačaka i ne vole jesti sami – više vole društvo, a omiljena igra im je donošenje stvari (kao kod pasa), privržene su svom vlasniku. Trik koji izdvaja ovu pasminu od drugih je često sretno cvrčanje kojim pozdravlja svoju ljudsku ili mačju obitelj. Privržene su, ali nisu mačke za krilo.

Sklonost bolestima:

Maine coon ima genetske predispozicije za razvoj nekih bolesti koje nisu niti lake ni bezazlene. Obzirom na veličinu tijela, mišićnu masu i težinu ova pasmina je sklona displaziji kukova. Bolest je razvojnog karaktera i nastaje paralelno s rastom i razvojem.

Mačke naviknu na bol i rijetko je pokazuju, vidljivija je u starijoj dobi kada zbog artroza teže ustaju, a vlasnici koji dobro poznaju svoju mačku mogu primijetiti ukočen hod. Kao prevencija ove bolesti bitna je prehrana i vitaminsko mineralni pripravci, u starijoj dobi i hondroitin i glukozamin sulfat koji će pomoći ublažavanju boli.

Osim ove bolesti Maine Coon je zbog svoje veličine nažalost sklon hipertrofičnoj kardiomiopatiji koja nastaje kao posljedica ‘velikog tijela i velike mase’ u odnosu na ‘malo srce’ koje krvlju treba opskrbiti ‘veliko tijelo’. Prevencija ove bolesti je u redovnim kontrolama vašeg veterinara (UZV srca) te održavanju optimalne tjelesne težine životinje, kao i u pravilnoj prehrani. Isto tako, većina uzgajivača radi test na genetsku predispoziciju za nastanak ove bolesti te linije roditelja koji su nositelji eliminiraju iz uzgoja.

Isto tako, skloni su PKD-u ili policističnim bubrezima koji su nasljedna bolest koja se sporo razvija. Ciste su prisutne od rođenja i s vremenom rastu te postupno zamijenjuju normalno tkivo bubrega. U takvim slučajevima može doći do kroničnog zatajenja bubrega.

Sve gore navedene bolesti su genetski predisponirane i isto kao i kod nas ljudi mogu se i ne moraju razviti. Svog Maine Coona ćete najbolje održati vitalnim pravilnom prehranom, optimalnom težinom i tjelesnom aktivnošću prilagođenom stanju organizma.

Nježni divovi

Zašto 'nježni divovi'? 

Riječ je o mački srednjeg do velikog tijela mišićave građe. Prepoznatljive su po glavi koja je više duža, nego široka, četvrtastoj njušci i velikim ušima. Dlaka Maine coona je poludugačka i sjajna. Najčešća boja je smeđa 'sa prugama', ali prihvaćene su i mnoge druge boje.

Unatoč 'divovskim' proporcijama, pogotovo kada se rastegne riječ je o mirnoj i nježnoj mački koja se odlično slaže s djecom, psima, ali i drugim životinjama. 

Porijeklo Maine coona

Uz američku kratkodlaku mačku, Maine coon najstarija je pasmina domaće mačke iz Sjeverne Amerike. Vjeruje se da su ih tamo naselili Vikinzi.

Kako je pasmina točno nastala nitko ne zna, pa se uz njihovo porijeklo vežu mnoge teorije. Jedna od njih kaže kako su ime dobile po državi Maine (tamo je pasmina pronađena). Drugi dio imena 'coon' dobile su zbog  rakunskog repa. Konkretnije, vjerovanja kako su ove mačke nastale križanjem američke divlje mačke i rakuna.

Danas najprihvaćenija teorija o njihovom porijeklu jest ona kako je Maine coon mačka nastala križanjem kratkodlake domaće i dugodlake  'angora' mačke.

Zanimljivosti o Maine coon mačkama

Kroz povijest Maine coon mačke bile su poznate kao odlični lovci koji su pomagali farmerima u borbi protiv štetočina. Prva izložbena  Maine coon mačka pojavila se  1861. godine.  Konkretnije, bio je to crno bijeli mačak imena Captain Jenks of the Horse Marines. Prvi Maine coon pobjednik na izložbama mačaka zvao se Gosie. Pobijedio je 1895. na izložbi u Madison Square Gardenu.

Početkom 20. stoljeća i pojavom egzotičnih perzijskih mačaka maine cooni polako nestaju sa scene. Kako smo naveli danas se polako vraćaju u sam vrh.

Osim po zanimljivoj povijesti ove mačke popularne su i zbog psećeg karaktera. Vole znati sve što vlasnik radi te ga često, poput psa prate u korak.  Poput pasa vole se kupati, a moguće ih je dresirati  da donose lopticu. Također, od drugih 'vrsta' mačaka razlikuju se po neobičnom glasanju kojim pozdravljaju svoje vlasnike, ali i druge mačke.

Maine coon mačke sazrijevaju tek s četiri do pet godina kada prestaju rasti. Žive između devet i 15 godina.