srijeda, 27. srpnja 2016.

HEROICA
tužna životna priča





Tužnoj i ne samo, nažalost, splitskoj priči o urbanim (uličnim, beskućnicama, lutalicama ... zovite ih kako hoćete - možda koja i dođe) mačkama pridružujem se ovim postom kojim samo želim pomenuti onim šta se kasnije ustaju (pa ne svjedoče ovome ujutro) i onima što ranije liježu (pa ne svjedoče ovome unoć) ... da želim im napomenuti šta se zbiva s mačkama koje se boreći za život a protiv gladi vuku po najsmrdljivijim kontejnerima za smeće ikad. Baš u ovo vrijeme. Velikih vrućina. Kako još ne odvajamo otpad a proći će i do toga dosta Save ispod mosta na Kupi ... sve razumijete. Kao i to da danas nakon dugo, dugo, stvarno dugo vremena pišem kniževni. Nastojim Da me se bolje razumije (već krenuh napisati razumi - da me bolje razumu - šta na umu to na drumu - kum uvik voli kumu - šta luđu i tuđu ...)




... a nekako, vjerujem s koljena na koljeno, cijela kolonija riđih, crvenkastih, narančastih mačaka zauzela Nazorov prilaz. Rasporedila se njegov dužinom i blaguje. Svakodnevno i više puta. Jedna kuća bolje reći vila na svojim stepenicama (jedina koju vidim u prolazu) drži posude za vodu i hranu.  Istoj toj vili su svakojutarnji i večernji gosti na objedu najmanje četiri mačke. Bar toliko.






Narednih 6 GIFova pripada mačkama koje se okupljaju na vrhu Marmontove ulice. One su bolje prošle. Hrani ih se - što u prolazu, što s namjerom. Gospođa koja ih hrani ili bolje reći i njih hrani radi to svako jutro neizostavno (osim kad je na godišnjem odmoru van Splita i kad je - a Bogufala rijetko je - bolesna - tad zamoli prijateljicu da  je zamijeni). Radi to i Žele 3,8. Pa i dobronamjerni turisti. Začuđujuće je u svemu tome da su komunalni redari odnosno nadležne Gradske službe dozvolile kao prvo da se spomenik nulte kategorije (Gradski bedem) ne održava odnosno čisti, da se dozvolilo da na njemu urbane mačke nađu sebi dom i da je i higijenski ni zdravstveno a i oku neugodno postalo to lijepo mjesto koje se (nakon čišćenja) moglo iskoristiti kao još jedan povijesni kutak našeg grada uz kojeg bi se mnogi stranac odnosno naš gost rado fotografirao ...







Vraćajući se mačkama Nazorovog prilaza, s kojima imam najviše susreta, razmišljam o tome zašto Gradske vlasti ili bar mu nadležne službe koje se izborima (nadam se) ne mijenjaju kadroviranjem po političkoj liniji ne pozabave ovim pitanjem da npr. svim osvjedočenim ljubiteljima životinja da na korištenje gradsko zemljište za izgradnju azila za ovakve mačke a taj azil bi čak mogao postati i turistička atrakcija (ne tipa otoka Fukoshima u Japanu) ali nešto slično. Ali, prvo treba pomoć ljudima. Pa će na red doći i mačke. A nejak nejakome slabo može pomoći.



Slobodno mi se javite na gore navedenu mail adresu s bilo kakvim prijedlogom ili razmišljanjem koje ide u pravcu poboljšanja kvalitete života urbanih mačaka našeg grada. Vaše mišljenje bih ne samo napisao već ako zavrjeđuje i afrimirao u krugovima zainteresiranijim i nadležnijim za ovu problematiku.





Nema komentara:

Objavi komentar