Dobra vam večer mačkoljupci Split a i svita. 

Iznenađen ljubavlju ka mačkama kojom sam se osvjedočio ovih zadnjih dana, ljubavlju pokazanom i dokazanom u virtualnom svijetu, svijetu G+ zajednice, neminovno je bilo otvoriti ovaj blog. Kako mi je treći malo sam posumnjao u samog sebe u smislu hoću li moći, svakodnevno, onako kako volim, iskazivati moju ljubav ka Gradu (blog lipimojgrad.blogspot.hr), moju (bolje ipak reći našu) ljubav ka psima (pasiijudi.blogspot.hr) i ljubav ka mačkama ovim blogom, a sve te ljubavi su cjeloživotne samo ne javno iskazane. Ipak, idem. Biti autor trećim blogom. Neobvezno je. Pa koliko uspijem. 

Mojim, ono ka "blogerskim", šetnjama Gradom, fotografiranja, istraživanja, upoznavanja, neizbježno svjedočim i velikom broju uličnih mačaka. Od 30ak dnevno viđenih možda je jedna, dvije, najviše tri domestic cat odnosno domaća, kućna mačka, mačka koja ima imatelja koji se o njoj brine. One rijetko izlaze, rijetko su viđene i zato ću rijetko i imati zadovoljstvo ovjekovječiti ih. Ali nigdi mi se ne žuri. Moj stil pisanja je moj. Pravilno, nepravilno, negramatički, nigdi namisto nigdje, namjesto namjesto namisto, nisam time opterećen. Taki sam kaki sam. Volim uvijek, baš uvijek, pa i u ozbiljnim, čak i kurtoaznim prigodama, izazvati bar osmjeh ako ne smijeh. Zato se ne čudite onome što čitate. Bitno je da se razumimo. Razumijete? Virujem da jeste. Evo za prvi post malo danas i malo, fotografijom u prošlost. Ne tako daleku. Danas, 21.03.2016. - prvog dana proljeća 2016e, tmurnog, kišovitog, nekakvog nikavog, imao sam sreće uvatiti 10ak minuta nekiše i napraviti 100injak fotografija mačaka Cankareve poljane. Iznenađen količinom škovaca (najlon kese, ambalažni papiri) koje su nastale jer su nebrigom hranitelja mačak ostale tu, pokušao sam ih fotografijom i videom zaobići ali sam se ipak predomislio. Evo šta fotografije i video kažu:

www.youtube.com/watch?v=kJL0Jm_gnUo

Nezainteresiranih, onih šta im je svejedno a ka ono indiferentnih, neviduništa ima više. Normalno je. Ali ipak sasvim dovoljan broj je onih koji misle na njih, koji ih vole, koji im svakodnevno, kad im je uzaput (usput, uzput, kad god prođu tuda, sičimice, vako, nako) kupe ili od doma pripremljeno donesu. Ima ih, svjedočim i tome s zadovoljstvom kojima je to ritual svakodnevni bez kojega ne mogu. Otompotom, ali evo samo da načmem temu:

jedna gospođa Mira i jedna gospođa Zdenka npr:

youtube.com/watch?v=x3auo05Dd9s

youtube.com/watch?v=dRcAioDrDhU

youtube.com/watch?v=GMxxqma7SWk

Ipak, ovo je prvi post novog bloga. Dakle, previše slova, a slova čine riječi, a riječi rečenice, a rečenice tekst, a teksta previše. Neka fotografije govore o mojim susretima sa spliskim mačkama. Vjerujem da je među svima njima bar koja kućna i da ću joj moći prići dovoljno blizu za uspješnu fotografiju.

Eto splićani moji dragi. Kad vidite čovika od priko 2 metra i priko 106 kila kako slikaje mačke a ima sve 54 godine nemojte se pitati šta mu je - sada znate. Bloger je.