http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita

Dobro vam jutro moji dragi životinjoljupci, a posebno, mačkoljupci, svi vi kojima je posvećen ovaj blog. Kao današnju temu promišljanja nam odlučih se za obitelj. Pri spomenu obitelji uvijek nam je, bar meni je, prva asocijacija majka i dijete. Pa i kad pomislimo na životinjski svijet. Ima vrsta ... nećemo ih ni spominjat, ali izraziti majčinski nagoni, ako ne i najizrazitiji najvidljiviji su kod mačaka. Malih. Dakle, rječju i slikom, odnosno fotografijom, meni bar nema veze skinutom s interneta, jer ovo naše, splitsko (ne)vrijeme neda fotografirati šetajući, progovorimo o majčinskoj ljubavi mačaka:

MAMIN ZAGRLJAJ

http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita

Kao dijetetu otkriše u meni dar za recitiranje i trudiše se razviti ga. Pokoj joj duši, moja nastavnica iz hrvatskog jezika, "drugarica" Zlata Fantulin toliko se dala u to da me je "posvojila". Išao sam s Njome i mužem joj Brankom u Kaštel Lukšić na cjelodnevni boravak i vježbe iz recitiranja. Kako, na njihovu žalost, a i žalost svih dobronamjernih, njih dvoje nisu imali djece, a Kaštel Lukšić je ipak "selo", imali su puno životinja: patke, koze, kokoši, i, nesjećam im se broja, puno mačaka, od kojih je samo jedna bila stvarno njihova a sve ostale su bile (kao kod svoje kuće) u biti ulične mačke koje su koristile njihovu ljubav prema životinjama i dolazile bi se osunčati, "družiti", najesti, posvađati s kokošima i ... Bilo mi je prekrasno. Koliko god neuredno i prljavo, a što je neizbježno kad nemaš dovoljno vremena, jedva sam čekao otići tamo i boraviti što duže, a mama je to dozvoljavala, sa svim tim životinjama. Koincidencija ili ne, jedna od prvih i dan-danas najdražih mi knjiga poezije bi i je zbirka dječjih pjesama Luke Paljetka "Miševi i mačke naglavačke" iz koje je moja nastavnica Zlata za mene odabrala pjesmu "Gospođica majoneza". S njome osvojih svoje prvo od tri druga mjesta na natjecanju u recitiranju osnovnih škola našeg grada koje se svake godine redovito održavalo u nesjećam se više čijoj organizaciji a u prostorijama kina "Zlatna vrata". Bio sam, u tri godine zaredom koliko sam se natjecao, i dva puta drugi te 1975 (tada trinaestogodišnjak) najbolji recitator SR Hrvatske. Lijepa vremena. I za sjećanje koje pokušava odgovoriti odakle mi tolika ljubav prema životinjama.

http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita

http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita

http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita

Drugo moje intezivno i lijepo sjećanje na mačke potječe iz perioda kad sam možda imao 11ak godina i kad sam otkrio ljepotu stjecanja povjerenja vrlo nepovjerljive životinje. Riječ je bilo o jednoj mački kojoj su trebale godine da mi napokon povjeruje i uzme hranu iz ruke. Dakle, naučen strpljivosti skoro svakodnevno sam joj prvo bacao a onda ostavljao sve bliže i bliže domu komadiće kruha, salame, slanine, kobasice pa čak i namazanog kruha s đemom od breskve domaće radinosti a ona je i to voljela. Kad je postala prvi put majka a ja to otkrio nije mi dozvoljavala donositi mačićima hranu. Tek možda treće, četvrte godine našeg poznanstva to mi je dopustila, a možda sedme mi je jela iz ruke, mazila mi se zahvalna i puštala me k mačićima. Njena možda loša iskustva ulične mačke naučila su me i strpljenju i iskazivanju ljubavi na pravi način. Ona je u biti prva mama mačka koju sam doživio i mogu vam s radošću priznati da mi je to iskustvo kao djetetu bilo toliko impresivno da ga se i dan danas sjećam. Njena požrtvovnosti, snalažljivost i svakodnevna potraga za hranom, njena hrabrost, borbenost i beskompromisnost u obrani svoje djece, njeno nježno uzimanje zubima i nošenje mačića na sigurnija mjesta ....

http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita

http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita

Mačke jesu, meni, manje impresivne od pasa, jesu manje i upečatljivije od njih. Mačkama mnogi zamjeraju samodostatnost i samodopadnost, površnu zahvalnost, prevarantsku sposobnost, egoizam, mističnost, čak, a nažalost ima i takvih, odbojnost. Psi su ti koji vode slijepe osobe i koji su terapeutsko dobrodošlo društvo mnogim bolesnicima. Psi su ti koji spašavaju iz ruševina zahvaljujući izvanrednom njuhu, koji napadaju braneći, brane napadajući, psi su ti koji otkrivaju drogu, koji smiruju nerede kao policijski, koji otkrivaju postavljene mine i čuvaju straže kao vojni, koji spašavaju ljudske živote kao spasiteljski, koji imaju čak i spomenike, filmove, sage, knjige o nevjerojatnim istinitim pričama s njima u glavnim ulogama. Lessie npr. Takve mačke nema. Čak je i praščić Babe oduzeo im primat u tom dijelu ljudskog izričaja. Ipak, kroz svu ljudsku povijest mačke kao kućni ljubimci, pa i one ulične, odigrale su svoju značajnu ulogu tamaneći miševe i štakore i tako sprječavajući širenje mnogih  zaraznih bolesti pogubnih za ljudski život, prvo što mi pada napamet. Tom kao jedan od dva glavna junaka, možda i najpoznatiji na svijetu mačak, ipak nije moja prva asocijacija na mačke. To je Egipat. Kad kažete mačka prvo na što pomislim je Egipat. Zašto? Pokušati ću odgovoriti kroz slijedeće postove. Neobvezno.

http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita

I da, molim vas da "potpišete" postavljenu peticiju čiji link svako malo ponovim kroz post. Peticiju kojom se traži od Gradske uprave grada Splita da krene u realizaciju groblja za kućne ljubimce Grada i gravitirajuće mu okolice. Hvala.

http://www.peticija24.com/groblje_za_kune_ljubimce_graana_grada_splita