spliskemacke

AMERIČKA KRATKOREPA MAČKA

„Zanimljivo! Ne postoji način da čovjek, govoreći o mačkama, prođe kao normalna osoba.“ – riječi su Dan Greenberga, profesora i sociologa. Ne dijeleći to Njegovo mišljenje, ja i dalje nastavljam „govoriti“ o mačkama i prolazim kao normalna osoba. Nadam se.

Kod Američke kratkorepe mačke, `problem` je upravo njen kratak rep. U mnogim europskim zemljama postoje zakoni za zaštitu životinja koji definitivno brane uzgoj životinja s fizičkim ili genetskim nedostacima, a kratak rep kod mačke jedan takav nedostatak, fizički ili genetski.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća pronađen je kratkorepi mladi mačak u jednom rezervatu u Arizoni. On je kasnije bio paren s mačkama koje su imale normalan rep, ali potomstvo je bilo kratkorepo. To je naravno odmah bio povod za kreaciju nove pasmine.

Zapravo, pretpostavlja se da je u prirodi uvijek bilo kratkorepih mačaka. Mutacija je prirodan proces kao rezultat prilagođavanja na životne uslove, mada se u konkretnom slučaju moramo zapitati: kakvi su to uslovi u kojima jedna mačka, skoro bez repa, može bolje opstati nego jedna s normalnim repom? Upravo rep je taj koji mački omogućava perfektno izbalansirane pokrete i skokove s velike visine, i koji joj konačno služi i kao sredstvo za komunikaciju. Odgajivači tvrde da je American Bobtail izuzetno inteligentna mačka. Naravno, fizički nedostaci se moraju nadomjestiti na neki način.

Izgledom, američka kratkorepa mačka spada u grupu rasnih mačaka poluduge dlake čiji je prvi sloj mek, gornja dlaka oštra i odbojna na vodu. Mačka je srednje veličine, mišićava, noge nisu dugačke ali su zato čvrste sa velikim, okruglim šapama. Rep je obično dužine 3-10cm. Vrlo je česta pojava da se korw i mačići sa normalnom dužinom repa, što ukazuje na to da formu repa kod ove rase određuje više recesivnih gena.

Glava je široka, ali proporcionalna prema tijelu. Uši su srednje veličine, plasirane visoko na glavi i prilično široke u korijenu. Oči su ovalne i mogu ići od zelene do boje jantara kao i plave, što je tipično za point varijante [boje].

Sve boje dlake i šare su dozvoljene. Neke od boja su: brown mackerel tabby, veoma česta kod ove pasmine, boja silver classic tabby, golden brown spotted tabby, liliac lynx point.

Donedavno je bilo vrlo malo bezrepih ili bobtail pasmina. No, manks mačka i japanska bobtail mačka postoje već stotinama godina, a ova druga pojavljuje se na drevnim crtežima i slikama, kao i na fasadi hrama Gotokuji u Tokiju, uzdignute šape, što simbolizira sreću.

U novije se vrijeme, bobtail mačka sa otoka Kurili, porijeklom s niza otoka koji se pružaju od najistočnijeg dijela Ruske Federacije do vrha japanskog otoka Hokaido, pojavila kao nova pasmina, iako je posljedica recesivnog gena za koji se vjeruje da postoji od prije odprilike 200 godina.

Američka bobtail mačka jedna je od prvih među tim novim bobtail pasminama. Njeno porijeklo nije točno poznato - bobcat (vrsta američkog risa), jedna od sjevernoameričkih divljih mačaka, jedina je bezrepa mačka koja živi na kontinentu, ali njen udio u nastanku američke bobtail mačke nije potvrđen.

Također je moguće da kod nje postoje geni manks i/ili japanske bobtail mačke, budući da su mačke obe pasmine bile popularne među uzgajivačima u SAD-u. Manks mačke zabilježene su u ranim registrima pasmina u SAD-u, a japanske bobtail mačke prvi su se put pojavile na izložbi u SAD-u 1963. godine, dok su za uzgoj prve mačke stigle 1968.

Porijeklo američke bobtail mačke može se slijediti samo do nasumično uzgojenog, prugastog mačića bez skraćenog repa koji je pronađen u indijanskom rezervatu u Arizoni. John i Brenda Sanders su ga početkom šezdesetih odveli svojoj kući u Iowu. Rana nastojanja oko uzgoja imala su za cilj stvaranje bobtail mačaka sa uzorkom poput onog kod snowshoe mačke, ali mačke su imale zdravstvenih problema.

Kasnije je uzgajivačica Reaha Evans uvela više boja i uzoraka kako bi poboljšala zdravstveno stanje pasmine, koju je TICA priznala 1989. godine.

Postoje dugodlake i kratkodlake američke bobtail mačke, no budući je dugodlaki gen recesivan, ima manje takvih primjera ionako rijetke pasmine.

Zapravo, kratkodlaka verzija ima krzno čija je dlaka dovoljno dugačka da bi štrčala od tijela, pa mačka ostavlja pomalo divlji, neuredan utisak. Prilično mišićava, američka bobtail mačka je poluzbijene građe tela, krupnih nogu i velikih, zaobljenih šapa.