JAPANSKA BOBTAIL MAČKA
„Kako bi bolje shvaćao svoju važnost svatko bi
trebao imati psa koji će ga obožavati i mačku koja će ga ignorirati.“
Dereke Bruce
U nacionalnom muzeju u Bangkoku nalazi se manuskript Smud
Khoi u kojemu je navedeno i opisano 17 vrsta mačaka koje donose sreću i šest
koje nose nesreću. Krajem 19. stoljeća visoki svećenik sakupio je podatke i
slikovne prikaze indokineskih mačaka iz najstarijih izvora po narudžbi
tajlandskog kralja Rame V. kako bi se sačuvale predaje i mačje tajne.
Na zidovima mnogih japanskih hramova i crtežima starijima od
tisuću godina prikazana je trobojna mačka bez repa u kombinaciji crne, crvene i
bijele boje, poznata kao Mi-Ke, što u prijevodu znači 'trobojna'. I pored svog
uzvišenog položaja, živjela je kao obična kućna maca u japanskim domovima i na
ulicama, možda i stoga što trgovanje macama nije bilo dopušteno.
Legenda iz 11. stoljeća
U glasovitom klasiku "Pripovijest o Genjiju", autorice Murasaki
Shikibu iz 11. stoljeća, djelu koje se smatra prvim romanom svjetske
književnosti, prvi put je opisana japanska bobtail mačka. Uz nju su vezane
mnoge legende, a jedna od njih opisuje kako je ostala bez repa. Dok je
drijemala na toplini u blizini vatre, iz ognjišta je iskočila iskra i zapalila
joj rep. Preplašena mačka izjurila je iz kuće i trčala ulicama grada
pokušavajući ugasiti plamen na repu. Tako je zapalila mnoge drvene kuće i čitav
grad je nestao u plamenu. Kad je čuo za nemili događaj, car je zapovijedio da
se svim mačkama odrežu repovi kako se to ne bi ponovilo.
Hram posvećen mačkama
U drugoj legendi spominje se tokijski hram Goutokuji,
posvećen mačkama, koji se nalazi pod zaštitom znakovite mace Maneki-Neko. Hram
je pripadao siromašnim budističkim monasima koji su oskudijevali u svemu, ali
su ipak pazili da njihovoj maci nazvanoj Tama ništa ne nedostaje. Jednom
prilikom imućni grof Naotaka uputio se prema mački koja je sjedila na ulazu u
hram, a u tom trenutku udario je grom točno na mjesto na kojem je do tada
stajao. Iz zahvalnosti što mu je maca spasila život, bogato je nagradio monahe.
Od tada se kratkorepa mačka smatra inkarnacijom zahvalnosti i srećonošom.
Poznavatelji ove izrazito
inteligentne pasmine tvrde kako im treba posvećivati iznimno puno pažnje i
poštivati njihovu osobnost da bi se zavrijedilo njihovo povjerenje i
prijateljstvo.
Kipovi Maneki-Neko, japanske
bobtail mačke koja uzdignutom šapom pozdravlja goste često se nalaze u
hramovima, ali i ispred obiteljskih kuća, trgovina i restorana. U današnjem
Japanu i dalje se smatra simbolom dobre sreće, dobrodošlice i obilja. Najčešće
je izrađena od porculana ili keramike, ukrašena ornamentima i različitim bojama
od kojih svaka ima simboličko značenje, služi kao kasica, odlagalište za
ključeve ili postolje za miomirise.
Širenje i uzgoj japanske bobtail mačke
Je li doista prva japanska bobtail mačka stigla
na dar od kineskog cara, nije pouzdano utvrđeno, ali prema prvim zapisima
postoje indicije da je potekla iz Kine ili Koreje prije najmanje tisuću godina.
Isprva su u njihovom društvu imale pravo uživati samo kraljevske obitelji i
aristokracija, a kasnije su se uspješno rasprostranile po čitavom Japanu. Nagađa
se da je kralj Rama V., odrastao uz englesku guvernantu Annu Leonowen, pridonio
širenju i kasnijem uzgoju ove vrste.
Nakon Drugog svjetskog rata
američki vojnici donijeli su sa sobom prve primjerke u Sjedinjene Američke
države. Uzgoj započinje 1968. godine, a 1993. priznata je od američke
felinološke asocijacije CFA. U Europi je uzgoj počeo 1986. godine, kada je
uvezena u Švicarsku i uvrštena u klasifikaciju FIFe.
Vrsta je danas, što je zanimljivo za ovakvu vrst mačke, rasprostranjena među japanskim i američkim ljubiteljima mačaka.
Nema komentara:
Objavi komentar