„Umjetnici vole mačke. Vojnici pse.“
Desmond Morris
BURMANSKA MAČKA
Burmanska (burmese) mačka je kratkodlaka mačka porijeklom iz Burme, danas Myanmar.
O porijeklu burmanske mačke postoji niz legendi, u kojima
ima i dosta istine. Živjela je u hramu gdje je bila štovana kao inkarnacija
nekog božanstva. Nalazimo je na mnogim crtežima i opjevane u klasičnoj
tajlandskoj književnosti. U nacionalnom muzeju u Bankoku čuva se slika na
pergamentu “Smud Koi“, na kojoj se nalaze četiri mace. Slika potječe negdje
između 1350-1750 god. Mace su vrlo slične današnjim sijamkama i burmankama. Uza
svaku nalazi se opis u stihovima koji opisuje karakteristične osobine svake.
Stih namijenjen burmanskoj maci opisuje ju kao macu sjajne bakrene boje, te
priča o njenim blistavim očima žute boje. Kuda god bi maca pogledala sve zlo bi
se pretvaralo u dobro. Sljedeći zapis potječe iz 16 i 17 stoljeća i slikovito
prikazuje mačku nalik današnjoj burmi, nazvanoj “Rajahs“ koja se doskitala u
budistički hram na svetkovinu Maynmar dana.
Sa sigurnošću se može tvrditi da se tu radi o
dvije pasmine sijamske i burma koje iako su genetski povezane, već prije mnogo
stoljeća imale različitu građu tijela – baš kao i danas. To pokazuje da je
razilaženje tih dviju pasmina počelo vrlo rano. Danas svaka sličnost u građi sa
sijamcima smatra se greškom.
Američki vojni liječnik donosi
1930. iz Burme u SAD mačku po imenu „Wong Mau“ koja je vjerojatno mješanac
između sijamske i burmanske mace. Ona je tamno smeđe boje i žutih očiju. Pošto
se u mirovini odlučuje baviti uzgojem usko surađuje sa genetičarom sa Harvarda
koji je specijalista za mačke sa maskom. On pari Wong Mau u nedostatku istog
partnera sa sijamcem seal čokoladnih oznaka.
Iz tih parenja dobiva razne mačiće,
pa povratno pari majku sa mačićem tamno smeđe boje. Rezultat tog parenja su
bili mačići tamno smeđe boje koji su ujedno i baza modernog uzgoja burmanki.
Pasminu 1936. priznaje CFA, uzgojni standard publiciran je 1994. od T.I.C.A.
Tih godina točno 1949. uvezene su u Veliku Britaniju i izložene 1952. u Londonu
kada i GCCF priznaje pasminu, te se počinje sa intenzivnim uzgojem. Danas
postoje dvije varijante burmanki; američka (kompaktno tijelo i okrugla glava i
okrugle oči) i europska (kompaktno ali vitkije tijelo, glava u obliku kratko
tupog klina, te karakterističnim oblikom očiju, velike ali ne potpuno okrugle).
Prva priznata boja bila je tamno smeđa, danas ih nalazimo u plavoj, lila,
čokoladnoj, crvenoj krem i kornjačevini. Burmanke se koriste i pri stvaranju
novih vrsta npr. Burmila-srebrena burma, nastala iz kombinacije perzijske mačke
i burme, te još neke.
Burmanska mačka je vrlo
druželjubiva, znatiželjna, mazna i smirena. Voli igru, ali znade biti i vrlo
svojeglava i uporna kada želi ostvariti ono što želi. Izuzetno se lako njeguje.
FIF-e
STANDARD:
Burmansku
mačku karakterizira jedinstvena genetika za kombinaciju boje. Osnovana boja
razlikuje se u jačini, tvoreći nešto tamniju nijansu na glavi, nogama i
repu.(izvedena iz kombinacije c/b, c/b tz. burmanska koloracija, najtamnija u
albino seriji). Izrazite osobine ove vrste su svilena struktura krzna i
izražajne oči. To je srednje velika i elegantna mačka. Svaka sličnost sa
sijamskim tipom ili sa zbijenošću britanke su greška.
GLAVA:
oblik
gledana od naprijed: kratak klin, široke kosti lica, sužuje se prema njušci.
Gornji dio glave širok, visok, široka između uši i blago zaobljena.
Profil: čelo blago zaobljeno, vrh nosa i brada čine okomitu liniju, nos jasno
izraženi prekid, čeljust široka na čeljusnom zglobu (šarkama), brada jaka, u
profilu izražena donja vilica.
UŠI:
srednje
velike, široke na osnovi sa blago zaobljenim vrhovima. Dobro razmaknute u
stranu, vanjska linija uha slijedi gornju liniju lica. U profilu blago nagnute
prema naprijed.
OČI:
velika,
široko razmaknute, gornji kapak je ravna i blago ukošena prema nosu, dok je
donji zaobljena. Oči su sjajne, živahnog izraza i blistajuće. Boja: sve nijanse
žute do boje jantara, prednost ima žuta boja. Oblik, veličina i položaj, i
izraz očiju su kod BUR važniji od boje. Kod starijih mačaka boja gubi na
jačini.
TIJELO:
srednje
dužine,mišićavo i kompaktno, teže nego što se doima. Prsa su široka, gledano iz
profila zaobljena, leđa ravna.
NOGE:
razmjerno
vitke u srazmjeru sa tijelom, šape ovalne i male.
REP:
srednje
dužine, ravan, srednje debljine u korijenu repa sužava se prema zaobljenu vrhu.
KRZNO:
nježno,
sjajno, svileno, usko pripijeno uz tijelo, bez podkrzna,vrlo kratko. Priznate
boje su: crna, plava, čokoladna, lila, crvena, krem i kornjačevine. Kod svih
boja karakteristično ja da je donja strana tijela svjetlija od leđa i nogu, a
nijanse nježno prelaze jedna u drugu. Dlaka je također stepeničasto obojena od
tamnijeg vrha prema korijenu gdje je svjetlija. Lice i uši mogu pokazivati
blagi kontrast. Pruge, točke i bijele dlake nisu dopuštene. Napomena: mačići
mogu imati blage pruge i nešto svjetliju boju tijela.
 |
Nema komentara:
Objavi komentar