JAPANSKA KRATKOREPA MAČKA
http://sfdh.hr/standard/opis-pasmine-kategorija-iii/japanski-bobteil/
Japanski bobteil je vrlo stara kratkodlaka mačka porijeklom
iz Japana, gdje je vrlo obljubljena. Postoji niz legendi vezane na nju. Navest
ću samo neke. Prva legenda govori o tome kako se je jedne hladne noći u gradu
Kaisers grijala maca uz vatru. Žeravica koja je iskočila iz ognjišta zapalila
joj je rep. Na smrt preplašena maca izjurila je iz kuće i trčala gradom
nastojeći ugasiti vatru na repu. Kako je grad bio građen iz drva tako je sirota
maca zapalila grad koji je čitav izgorio. Čuvši za taj događaj kralj je naredio
da se svim macama odsijeku repovi kako se to ne bi ponovilo. To je jedna od
verzija zašto mace na istoku imaju kratke repove.
Druga legenda priča o hramu Goutokuji u Tokiju koji
je posvećen mačkama. Vjeruje se da je on pod zaštitom Maneki – Neko mace.
Zidovi tog hrama oslikani su sa kratkorepim macama. Taj hram je u davnoj
prošlosti pripadao budističkim monasima. Monasi su bila jako siromašni i gotovo
nisu imali što za jesti, ali njihovoj voljenoj maci imenom Tama nije smjelo
ništa nedostajati. Tama je bila trobojna kratkorepa-JBT-maca . Jednog dana
prolazeći pokraj hrama grof Naotaka spazivši Tamu kako sjedi na vratima krenuo
je za njom. Istovremeno kad je krenuo za njom udarila je munja na mjesto gdje
je grof stajao. Tako je maca spasila grofu život, a on iz zahvalnosti spasio je
monahe od bijede. Hram je tada nazvan Goutokuji. Maneki-Neko znači znakovita
maca i ona je inkarnacija boga zahvalnosti. Kipovi Maneki-Nako prikazuju
današnji mi-ke JBT macu. Nalazimo ih i danas posvuda oko oltara u hramu.
Uistinu ako pratimo tragove JBT u daleku prošlost, vidjet
ćemo da je JBT na poklon dobio japanski kralj od kineskog kralja. U priči koja
je pisana prije mnogo tisuća godina „sage of Genji“ prvi puta je opisana ta
maca. Priču je zabilježila guvernanta i učiteljica na kraljevu dvoru. Ti zapisi
potječu iz šestog stoljeća. Samo kraljevske obitelji i aristokracija mogli su
imati te mačke. One su imale posebnu njegu, sve dok jednog dana nisu miševi
pojeli svilenu bube. Tada su mace puštene da ih love, i time postale prave uličarke.
Koncem drugog svjetskog rata uvezena je u SAD. Ovdje je JBT
različito prihvaćena zbog repa u obliku batrljka. Neki su je kritizirali, a
drugi bili oduševljeni njenim izgledom. Rep u obliku batrljka je glavna osobina
JBT. Njegova dužina iznosi između 5-8 cm. Rep je obrašten i ima oblik ponpona.
Genetski uzrok tome nije poznat. Mačke sa kratkim repom mogu se pojaviti i kod
domaćih mačaka. Očito je da se radi o nekoj mutaciji. Poznato je samo da je gen
za kratkorepost recesivan, i da uzgajivači nemaju nikakvih problema sa uzgojem. Uzgoj započinje oko 1960. g. u Americi. 1993. priznata je od CFA. JBT je 1986. uvezena u Švicarsku gdje je tada započet uzgoj japanske kratkorepe mačke od strane gospodina R. Voehringera, međunarodnog suca FIFe.
Glava joj ima oblik istostraničnog trokuta, nježnih linija,
visokih jagodičnih kostiju, naglašenih brčnih jastučića. Oči su joj velike i
ovalne, uši velike razmaknute, smještene visoko na glavi. Tijelo mišićavo,
dugačko i elegantno. Pojavljuje se gotovo u svim bojama. Japanski bobteil je
neovisan, snažno izražene ličnosti i inteligentan, nije uvijek tolerantan prema
drugim mačkama. Lako se prilagođava na život u stanu. U prirodi je odličan
mišolovac. Obožava vodu i lov. Da bi se zadobila njegovo prijateljstvo treba
poštivati neke uvjete: poštivati njegovu individualnost, posvećivati mu pažnju,
družiti se s njime i barem jednom tjedno servirati mu obrok bogat ribom.
FIF-e STANDARD:
Ostavlja utisak jedne srednje velike mačke jasnih linija i
strukture kostiju, dužeg vitkog mišićavog tijela. Jedinstvenog položaja očiju,
visokih jagodičnih kostiju sa dugim paralelnim nosom, daje licu tipičan
japanski izgled, naročito gledano iz profila. To čini JBT potpuno različitim od ostalih orijentalni pasmina. Kratki
“zečji”rep lepezasto je obrašten, izgleda sličnog “pomponu” koji uspješno
sakriva strukturu kostiju repa.
JBT su mačke srednje veličine.
JBT su mačke srednje veličine.
GLAVA:
oblik nešto dužeg izgleda i vješto isklesana, čini gotovo savršen
istostranični trokut blago zakrivljenih crta ,visokih jagodičnih kostiju i
izrazitog prijelaza između brkova i lica (“whiskars break”), nos dugačak, dobro
naznačen sa dvije paralelne crte, koje se protežu od vrha nosa do obrva, blagog
uleknuća u visini očiju, njuška prilično široka, zaokružena prema “whiskars
break” nije ni zašiljena niti tupa.
UŠI:
velike i izražajne, uspravne, široko razmaknute otprilike u“
kutu“ trokuta glave, kad mačka miruje blago nagnute naprijed.
OČI:
velike, više ovalne nego okrugle, široko otvorene i pažljive.
Promatrano iz profila izrazito ukošene. Očna jabučica je plitko zavinuta i ne smije biti izbočena iznad jagodičnih kostiju ili čela. Boja mora biti u skladu sa bojom krzna, to vrijedi za sve boje očiju. Dozvoljene su sve boje očiju.
Promatrano iz profila izrazito ukošene. Očna jabučica je plitko zavinuta i ne smije biti izbočena iznad jagodičnih kostiju ili čela. Boja mora biti u skladu sa bojom krzna, to vrijedi za sve boje očiju. Dozvoljene su sve boje očiju.
TIJELO:
Trup je dugačak, vitak i elegantan, ne smije biti u obliku
cijevi.
Mišićavo, ne smije biti zdepasto, zbijeno i mlitavo. Izuzetno je važno da je skladno.
Mišićavo, ne smije biti zdepasto, zbijeno i mlitavo. Izuzetno je važno da je skladno.
NOGE:
u ravnoteži sa tijelom, duge, vitke i visoke, ali ipak se doimaju
nježnima i krhkima. Kad mačka stoji prednje noge čine sa ramenima dvije
neprekinute, blizu položene ravne crte.
Stražnje noge su znatno duže i jako savinute pod kutom, pa kad mačka stoji trup je ravan. Šape ovalne.
Stražnje noge su znatno duže i jako savinute pod kutom, pa kad mačka stoji trup je ravan. Šape ovalne.
REP:
dužina repa mora biti 5-8 cm od korijena repa, iako ispružen u
punoj dužini može biti 10 -13 cm. Rep je snažan i gotovo ukočen (osim u
korijenu), može biti ravan ili se sastojati od više zavoja i kutova. Dlaka na repu je nešto duža
i deblja, raste prema van dajući repu izgled “pompona” ili zečjeg repa.Taj
dojam počinje na osnovi kralježnice i prikriva strukturu kostiju repa. Kad je
mačka opuštena drži rep uspravno.
KRZNO:
kratko, mekano i svileno, bez značajnije podkrzna. Priznate su
sve boje, uzorci i kombinacije sa bijelim, izuzev srebrenih (osjenčane /shell),
ticked tigraste ( 25) i sa oznakama (31,32,33).
Boje moraju biti snažne,sjajne i jasne.
Boje moraju biti snažne,sjajne i jasne.
Napomena: prema
japanskoj tradiciji najčešće se za uzgoj koriste tradicionalne “mi-ke” mačke,
to su trobojne mačke u kombinaciji crne, crvene i bijele boje.
Posjeduju
mogućnost kotiti trobojne ženke.
Kod dvobojnih i trobojnih mačka nije važno koja boja prevladava bitno je da su
jasnog i snažnog obilježja te živahnog kontrasta.
Svi varijeteti boja i sve boje očiju sude se zajedno u istom razredu. Svi
razredi uključuju slijedeće kategorije i svaku drugu boju ili uzorak ili
kombinaciju uzorka izuzev obojenje koje se odnosi na point ili ticked tabby.
Kategorije sa
uzorcima uključuju sve vrste uzoraka sa ili bez jednolično obojenih mjesta.
Poželjni su izražajni uzorci i bogatih živahnih boja. Nosno ogledalo i jastučići na šapama moraju biti u skladu sa bojom krzna. Mužjaci su veći od ženki. Rasplodni mužjak ima izražene jagodične kosti.
Preuzeto s http://sfdh.hr/standard/opis-pasmine-kategorija-iii/japanski-bobteil/
Nema komentara:
Objavi komentar