ORIENTAL LONGHAIR MAČKA
Kada je reč o angora
pasmini, postoji određena nedoumica jer postoji niz naziva: u kontinentalnoj
Europi je poznata kao javanska mačka
iako neka sjevernoamerička udruženja ljubitelja mačaka to ime koriste za neke
boje balineške mačke! U SADu se britanska angora nekada zvala
angora orijentalna dugodlaka mačka, što bi značilo da je potomak orijentalne
kratkodlake mačke. Međutim, danas postoji prava pasmina tog porijekla, pod
nazivom orijentalna dugodlaka mačka.
Najvažnija činjenica
koju treba znati o angori je ta da mačka nije u srodstvu ni sa orijentalnim
dugodlakim, ni turskim angora mačkama koje su spašene od izumiranja programom
uzgoja u zoološkom vrtu u Ankari, i danas su zaštićena pasmina. Možda je modernu
angoru najbolje nazvati „britanskom angora mačkom“ budući da je tu pasminu
sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća u Engleskoj razvila Moreen Sillson
kada se crvena abesinska mačka parila sa sijamskom mačkom crnih oznaka u
nastojanju da se stvori sijamska mačka sa abesinskim uzorkom!
Potomci su naslijedili
boju cimeta, pa su nastale orijentalne kratkodlake mačke boje cimeta, i gen za
dugu dlaku, što je dovelo do nastanka prve angora mačke koja se zvala Cuckoo.
Elegantna angora orijentalna dugodlaka mačka vitkog
tijela jedna je od najstarijih pasmina mačaka.
To je zaista mogla
biti prva dugodlaka mačka koja
je stigla u Europu, iako nikad nije bila popularna kao perzijska mačka krupnije
građe. Angora orijentalna dugodlaka mačka ima sličan temperament kao i druge
orijentalne pasmine, pa je živahna i znatiželjna, ali je takođe sposobna za
duga razdoblja ljenčarenja koja provode spavajući na toplim im i udobnim mjestima.
Angora mačke imaju
veoma finu, svilenkastu dlaku, a budući da nemaju vunaste poddlake, iziskuju
manje njege od perzijskih/dugodlakih mačaka, i njihova dlaka je priljubljena uz
tijelo. Dlaka angora mačke sporo sazrijeva, pa mlade mačke prilično dugo imaju
kratku dlaku.
Njihova tijela nose
duge, vitke i mišićave noge - prednje su noge kraće od zadnjih - koje završavaju
malenim, ovalnim šapama sa čupercima dlake na prstima. Njihovi repovi, koje
drže uspravno, dugi su i pahuljasti i sužavaju se prema kraju.
Uši su im velike i
uspravne na malenoj (u odnosu na tijelo) klinastoj glavi sa velikim, bademastim
očima. Bez obzira na boju dlake, sve angora mačke imaju zelene oči - osim u
slučaju bijelih mačaka, kada su oči plave ili različitih boja.
Oriental Longhair (OLH) i Oriental Shorthair (OSH)
su potpuno iste mačke koje se razlikuju samo po dužini krzna. Naime OLH je
dugodlaka a OSH kratkodlaka orijentalna mačka. Orijentalna mačka nema nikakve
veze sa orijentom a ime je dobila zbog svog orijentalnog izgleda. Spada u
četvrtu kategoriju gde spadaju i sijamake, balineške i javanske mačke a odnedavno i
dugodlake i kratkodlake sejšelelske mačke. Razlika između sijamske i
orijentalne mačke je u boji krzna i boji očiju. Orijentalna mačka ima potpuno
obojeno krzno i zelene oči.
Orijentalne mačke postaju sve popularnije od 1950. godine.
Uzgajivači su odlučili dobiti više različitih boja krzna bez sijamskih oznaka,
pa to postižu križanjem sijamskih mačaka sadomaćim mačkama i abesinskom
mačkom. U SADu 1968. godine uzgajivači se koncentriraju na dobivanje što
ekstremnijeg tipa. Orijentalne mačke poluduge dlake, nekad zvane javanske
danas se zovu dugodlake orijentalne mačke (OLH). Ta je mačka uzgojena u SADu.
Praroditelj OLH je mačić nastao iz križanja balineške i orijentalne mačke
koji je uslijed mutacije dobio poludugodlako krzno. Međunarodna federacija
felinologa FIFe je priznala ovu rasu 1974. god. u 396 varijacija. Priznata je i od CFA.
Orijentalne dugodlake mačke su po temperamentu vrlo slične sijamskim. Ovisne su o svom
vlasniku, posesivne, umiljate, "pričljive", inteligentne i znatiželjne. Lako se
nauče nekim vještinama kao na primjer hodanju na uzici. Razigrane su i vole biti
u centru pozornosti. Kombinacija znatiželje i inteligencije ponekad može stvarati
i probleme jer vrlo lako shvate kako se otvaraju vrata pa na to treba obratiti
pažnju. Idealne su za ljude koji vole otvorene i privržene mačke. Svu ljubav
koju im pružate vratiće vam stostruko.
Orijentalne dugodlake mačke treba više puta tjedno očetkati a također ih i okupati, ne tako često, a u slučaju da su izložbene mačke, bar par dana prije izložbe.
IZVOD IZ STANDARDA
Sve rase iz IV kategorije imaju isti standard. Idealna mačka je
vitka, elegantna, dugih zašiljenih linija, gipka i mišićava, srednje veličine. Glava je srednje veličine u ravnoteži sa tijelom, klinastog oblika
sa ravnim linijama. Klin počinje na nosu i širi se jednolično ravnim crtama
na obje strane prema ušima. Crte širenja ne smiju biti prekinute s „wiskers break“.
Lubanja gledana iz profila je konveksna. Nos dugačak i ravan, bez prekida od
čela do vrha, njuška uska, brada/čeljusti srednje velika, vrh brade čini strmu
crtu s vrhom nosa.
Uši su velike i zašiljene, široke na osnovi, smještene tako da
produžuju liniju klina. Oči su srednje veličine, ne smiju biti preduboko smještene ni
izbočene, bademastog oblika, blago ukošene prema nosu i u skladu sa linijom
klina. Boja: blistavo zelena izuzev, kako smo naveli, kod bijelih orijentalnih mačaka.
Tijelo je dugačko, vitko, mišićavo, skladno i
elegantno. Dugačak i vitki vrat. Ramena nesmiju biti šira od bokova. Noge su duge i vitke u skladu s tijelom. Šape su malene i ovalne. Rep je dugačak itanak te se na osnovi sužava prema vrhu.
Dlaka im je svilena i nježna, srednje dugačka na tijelu s okovratnikom na
leđima i nešto grublja ( poput perja), bez poddlake. Boja dlake je jednolična, bez tragova uzorka ili osjenčanja kod jednobojnih
varijacija, a brkovi i obrve moraju biti u skladu s bojom tijela.
Priznate boje kod orijentalne dugodlake i kratkodlake mačke su: crna,
plava, čokoladna, lila, crvena, krem, boja cimeta, fawn, sve ove boje u
kornjačevini, zadimljene, s uzorkom, i srebrne s uzorkom. U kombinaciji sa
bijelom bojom imamo: van, harlequin i bicolor, sve ove zadimljene, s uzorkom i
srebrne s uzorkom.
Nema komentara:
Objavi komentar